U Mančesteru mi fali srpska kuhinja!
"Kao i svaki čovek koji je udaljen od zemlje u kojoj je rođen, sigurno da mi najviše znače porodica i prijatelji. Naravno, ono što je nezaobilazno kada je nostalgija u pitanju je naša hrana. Domaća kuhinja je nešto čega se često uželim u Engleskoj." priča Nemanja. I pored udaljenosti od Srbije, Vidić s porodicom poštuje tradiciju."Slavimo slavu i u Mančesteru, nije nam teško. Moja slava je Đurđevdan. Obeležavamo je porodično kao, uostalom, i sve ostale verske praznike poput Božića i Vaskrsa. Takođe, bez obzira na različite kulture, i ovde mogu da postim, pa poštujem i taj deo naše vere." Kako mu sinovi odrastaju, i oni sve više i češće prate komentare medija na račun njihovog oca. Naravno, zasad najviše uživaju da ga gledaju dok igra. "Stariji sin Luka već sve dobro prati, gleda moje mečeve. Često je baš on moj najveći kritičar, pa me kada dođem kući, odmah pita zašto nisam dao gol… Takođe, i mlađi sin Stefan prati moje mečeve i pokazuje interesovanje za ono čime se bavim, ali zbog godina to čini u manjoj meri." Nemanja koristi slobodno vreme i da bi bio s knjigom, bez obzira na to da li je kod kuće ili na brojnim putovanjima. "Volim da čitam, obično po preporuci. Često to nisu samo romani. Poslednja knjiga koju sam pročitao je „Moć podsvesti“ od Džozefa Marfija. Veoma mi je prijala." Na kraju, Nemanja priča i o tome koliko popularnost koju uživa – prija ili smeta… "Lagao bih ako bih rekao da nisam osetio beneficije popularnosti, zastupljenost mog kluba u medijima mi je to omogućila. Ali da budem iskren, što sam stariji, treba mi sve više privatnosti. Sada želim što više da se koncentrišem na teren i moju igru, a pri tom da imam sve neophodno vreme za porodicu. Međutim, svestan sam uloge koju imam. Uvek sam imao odličan odnos s navijačima, i to je nešto što u svakom slučaju zaslužuje poštovanje" zaključio je Nemanja Vidić.
|